Koliko smisla ima još Svjetska trgovinska organizacija?

Osnovno načelo na kojom je osnovana Svjetska trgovinska organizacija WTO je jednostavno: ne ratujete protiv vlastitih mušterija. Intenzivna trgovinska razmjena među zemljama svijeta i što bolja povezanost gospodarstva neminovno doprinose da će se države mnogo više truditi miroljubivo rješavati svoje političke sukobe ili barem neće željeti eskalaciju.

Utoliko je WTO, pored Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke jedna od središnjih organizacija Ujedinjenih naroda. Trenutno okuplja 162 države svijeta i sjedište joj je u Ženevi. Već prema broju članica je jasno kako su oko dvije trećine država nerazvijene ili zemlje u razvoju, makar sve članice WTO-a ukupno ostvaruju 97% gospodarskog volumena naše planete.

“Zlatno” doba takvih težnji o slobodnoj trgovini je bilo u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata i kada je još bilo “normalno” da svaka država ubire carine na sve i svašta i to u iznosu kako joj se dopadne. Ali pokazalo se da trgovinska razmjena mnogo više potiče i gospodarstvo i blagostanje i da zaštitne mjere više štete – i doprinose umjetno stvorenim nacionalnim monopolima, nego što koriste lokalnom stanovništvu. Još 1947. je tako postignut Sporazum o općim carinama i slobodnoj trgovini (GATT) i taj trend se postupno razvijao sve do 1995. kada je i osnovan WTO.

Mnogo glasova, malo dogovora

Zanimanje za članstvo u toj organizaciji zato još uvijek postoji i među dvadesetak zemalja koje imaju status promatrača ali su u pravilu zemlje koje iz političkih razloga – poput Irana imaju problema postati članicama, makar i one smatraju da im je to gospodarski interes. Zapravo to može začuditi jer se ta golema skupina zemalja u međuvremenu još jedva može išta zajednički dogovoriti: to se najbolje vidjelo na konferenciji u Dohi gdje su različiti interesi razvijenih i nerazvijenih, sjevera i juga postali toliko očiti da nije bilo moguće postići još veću liberalizaciju svjetske razmjene. I to iako su mnogi upozoravali da “ako propadne Doha, propast će i WTO”.

Bilo bi bolje, pitanje je – kome

Da li je Svjetska trgovinska organizacija uopće primjerena našem vremenu kada međunarodnu razmjenu manje određuju takvi veliki, svjetski sporazumi koliko čitavo mnoštvo regionalnih i bilateralnih? “WTO je još uvijek atraktivna za kandidate pa i za države poput Liberije ili Afganistana (koja bi punopravnom članicom trebala postati koncem ovog mjeseca – op.pr.). Time one pokazuju kako imaju suvremena pravila trgovine i time povećavaju izglede za bolji pristup svjetskom tržištu”, objašnjava nam Carla Brandi iz Njemačkog instituta za razvojnu politiku DIE.

Takav “dokaz” je važan čak i Kini koju ljuti već i razmišljanje EU-a da joj, kao “uvjetnoj” članici WTO, još ne prizna status slobodnog tržišnog gospodarstva, bez državnih intervencija i subvencija (više u našem članku EU i Kina na rubu trgovinskog sukoba). A makar novi stupanj liberalizacije tržišta o kojem se raspravljalo u Dohi mnogi već smatraju ciljem koji se ne može postići – i kojem se zapravo može prestati i težiti, ipak se na Baliju u Indoneziji 160 članica dogovorilo o pojednostavljenju postupka međunarodne razmjene.

I ovaj sporazum olakšava uvoz i izvoz, reducira potpore poljoprivredi i poboljšava šanse nerazvijenim zemljama da dođu na tržišta razvijenih. Svaka takva mjera slijedi cilj potaknuti svjetsko gospodarstvo – i samim time stvoriti nova radna mjesta. Stručnjaci su izračunali da ako se carine i troškovi međunarodne razmjene smanje za samo 1%, da će to donijeti 40 milijardi dolara više prihoda. Naravno, treba uvijek biti veoma oprezan prema takvim statistikama i računicama jer nigdje ne piše kamo će otići te milijarde i hoće li “samo bogati postati još bogatiji”. Ali se ipak može pretpostaviti kako bi barem dio otišao i u nerazvijene zemlje.

Ali sporazum iz Balija je osobito važan jer je barem donekle povratio povjerenje u Svjetsku trgovinsku organizaciju kao čimbenika koji na globalnoj razini određuje “pravila igre”. “U njenoj funkciji kao foruma za pregovore WTO je zaglavila u krizi. Tu niti uspjeh “bluesa sa Balija” nije ništa promijenio”, priznaje Clara Brandi. “Sasvim suprotno od toga, nakon Balija se kriza još više produbila i neke članice otvoreno zagovaraju okončanje Dohe.”

Što je dogovoreno, to i funkcionira

Ali pri tome ne treba zaboraviti kako nije sve samo u tome dogovoriti još veću liberalizaciju, nego da WTO ispunjava čitav niz drugih zadaća – i da te zadaće ispunjava vrlo dobro. Veoma je uspješan postupak izglađivanja trgovinskih sporova i njena pravila svjetske trgovinske razmjene se koriste kao nikad do sada. “Globalna pravila koja su već dogovorena funkcioniraju: odredbe WTO-a su i u globalnoj krizi gospodarstva i tržišta kapitala uspješno držale u šahu sve pokušaje protekcionizma i državnih intervencija”, podsjeća ekonomistica iz DIE.

Sve ovisi o “novima”

Osobito je uspješan postupak izglađivanja trgovinskih sporova. Doduše i taj postupak je često pod udarom javnosti jer u pravilu je to spor međunarodnih koncerna protiv određenih država, čak i kada je riječ ne o ekonomskim, nego na primjer o nacionalnim ekološkim ili drugim mjerama zaštite potrošača, a to se onda rješava s onu stranu “normalnog” pravosudnog – i čak demokratski parlamentarnog postupka. Ali u mnogim tim sukobima se postiže barem takozvani Sporazum o rješavanju spora (Dispute Settelment Understanding) u kojem obje strane malo popuste, tim više što je takav postupak nešto na što su se članice obavezale poštovati njegove odluke.

Ipak, odlučujuće je za budućnost Svjetske trgovinske organizacije kojim će putem željeti krenuti svjetske gospodarske sile u nastajanju: hoće li one okrenuti leđa WTO-u i radije sve rješavati regionalnim sporazumima? Ono što je sigurno jest da su multilateralni sporazumi izuzetno važni: “WTO ima svojih slabosti, ali to je forum u kojem sve članice sjede za pregovaračkim stolom i imaju svoj glas”, kaže Brandi. U takvom pregovaračkom procesu se onda i “male” zemlje mogu lakše sporazumjeti o vlastitim interesima i tako se bolje suprotstaviti željama “velikih”.

Multilateralni sporazumi u svakom slučaju onemogućuju diskriminaciju svih drugih zemalja i stvaraju pravila koja će vrijediti na čitavom svijetu. Alternativa je “lonac sa špagetima”, nepregledni niz sporazuma između pojedinih zemalja. Utoliko je i Njemačkoj izuzetno važno da WTO i dalje bude značajan čimbenik svjetskog gospodarstva: “Njemačka već po svojem izvoznom gospodarstvu ima velikih interesa očuvati globalni trgovinski sustav. Utoliko se i Berlin treba više potruditi da održi WTO kao forum za rasprave”, smatra Carla Brandi.

Leave a Reply